1934., Marseilles

• Laerrieu je jedan od najboljih predstavnika francuske flautističke škole
• Flautu je počeo učiti vrlo mlad kod Josepha Rampala u Marseillesu
• 1951. započinje studij u Parizu kod profesora Gastona Crunellea i osvaja Premiere Prix
• 1953. i 1954. osvaja flautistička natjecanja u Ženevi i Munchenu
• Nakon toga započinje međunarodnu solističku karijeru
• 1954.-1966. solo flautist u Operi Comique u Parizu
• 1966. poučava flautu u Los Angelesu
• Od 1978. predaje u Ženevi i Parizu
• U međuvremenu je snimio stotine zvučnih zapisa i osvojio13 značajnih nagrada za svoje snimke
• Redovito nastupa u Japanu, Korei, Europi na koncertima i festivalima kao solist uz pratnju vodećih svjetskih orkestara

1821., Lemberg, – 1883., Baden

Albert Franz Doppler

• Albert Franz Doppler bio je jedan od vodećih flautista i kompozitora 19. stoljeća.
• Flautu je počeo učiti kod svog oca Josepha Dopplera koji je bio oboist i kompozitor.
• Nastupao je od svoje 13. godine kao solist i u duetu flauta sa svojim 4 godine mlađim bratom Karlom
• Odlazili su na turneje, a zatim obojica postali članovi Njemačkog kazališta 1838.
• 1841. braća Doppler prelaze u Mađarsko Narodno Kazalište
• Franz je počeo skladati Mađarske opere koje su urodile velikim uspjehom.
• Zajedno s bratom nastavlja održavati koncerte diljem Europe te obojica pridonose osnivanju Mađarske filharmonije 1853.
• Povezao se s Franzom Lisztom te su surađivali na orkestracijama Lisztovih Mađarskih rapsodija
  Nakon nekog vremena preselio se u Beč, postao profesor flaute na konzervatoriju i dirigent baleta Carske Opere.
• Skladao je baletnu muziku, popularna orkestralna djela i glazbu za flautu – duete, fantazije, virtuozne skladbe, varijacije na operne arije koji se i danas vrlo rado izvode, a odražavaju ukus onog vremena i virtuozitet braće Doppler.

1879., Cahors-1941.,Paris

Philippe Gaubert

• Francuski flautist, skladatelj i dirigent
• Studirao flautu na Pariškom konzervatoriju u klasi Paula Taffanela s kojim je napisao metodu za flautu (Methode Complete de Flute)
• Ostvario je plodnu i uspješnu karijeru solo flautista Pariške Opere
• U svojoj 40. godini zauzima središnje mjesto francuskog glazbenog života kao profesor flaute i kompozicije na Konzervatoriju,šef dirigent Pariške Opere i šef dirigent Orchestre de la Société des Concerts du Conservatoire.
• Kao skladatelj bio je vođen uzorima kao što su Franck, Ravel i Debussy
• Skladao je djela za orkestar; scensku, vokalnu i komornu glazbu i 15 skladbi za flautu

1889., St. Amour – 1984., Brattleboro

• legendarni francuski flautist kome su mnogi skladatelji posvetili svoje skladbe (Koncert za flautu Jaquesa Iberta)
• studirao je na Konzervatoriju u Parizu a profesori su mu bili Philippe Gaubert, Adolphe Hennebains i Paul Taffanel, sve odreda poznati flautisti i virutozi.
• bio je daroviti pedagog i autor mnogih etida, vježbi i drugih djela za flautu bez kojih danas nije moguće zamisliti nastavu iz flaute. Inspiriran problemima svojih studenata pisao je često etide kako bi svojim studentima riješio određene tehničke ili tonske probleme.
• bio je profesor na Konzervatorijima u Parizu i Ženevi između 1930 i 2.Svjetskog rata.
• Marcel Moyse od 1949 živi u USA. Osnivač je Glazbenog festivala u Marlborou.
• Suosnivač je Glazbene škole u Marlborou 1951 u Vermontu, zajedno sa Rudolfom Serkinom i Adolfom Buschom. Posljednjih 30 godina svojeg života posvetio je pedagoškom radu.
• njegovi studenti bili su: James Galway, Michel Debost, Trevor Wye, William Bennett, Robert Aitken itd.
• u nastavi je posebno inzistirao na čistom, jasnom , usmjerenom i fleksibilnom tonu.
• studente nije učio kako se svira flauta nego kako se stvara glazba.
• imao je vrlo značajan utjecaj na način sviranja i razumijevanja glazbe u 20.stoljeću

Saznajte više :link

1794., Munchen,- 1881., Munchen

Theobald Friedrich Boehm

• Flautist, inovator i graditelj flauta, rođen je kao najstariji od 11 braće u obitelji zlatara Karla Friedricha Boehma
• Usavršio je suvremenu flautu, njenu mehaniku i sistem prstometa koji se do danas nije promijenio.
• Sa 6 godina počeo svirati flageolet a s 8 prelazi na flautu
• Sa 16 godina prodaje svoju flautu nakon što je za sebe izradio instrument s četiri klapne
• Pohađao je satove kod Capellera i surađivao s njim na usavršavanju konstrukcije flaute
• Zaposlen kao zlatar u očevoj zlatarni, a 1812. se uz to zapošljava u kazalištu Isarthor na mjestu prvog flautista
• 1812. zauzima istu poziciju u Kraljevskom dvorskom orkestru u Munchenu
• 1818.- 1820. studira kompoziciju i instrumentaciju
• 1820. s Annom Rohrleitner zasniva brak iz kojeg je poteklo 7 sinova i jedna kćer
• Iste godine je debitirao u Munchenu izvedbom svog koncerta u G-duru posvećenog A.B. Furstenau
• Tijekom godina odlazi na turneje po Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, sjevernoj Italiji
• 1828. otvara svoju prvu radionicu flauta
• Pod utjecajem engleskog flautista Nicholsona povećava promjer tonskih rupica na flauti te postavlja klapne koje ih u potpunosti prekrivaju
• 1832. izrađuje prvu flautu s prstenastim klapnama, a godinu dana kasnije na istom modelu izvodi koncert
• Od 1833. radi na novom tipu glasovira i u suradnji sa Schafhaeutlom eksperimentira s raznim metalima
• 1837. prezentacija nove Boehmove flaute na Pariškoj znanstvenoj akademiji
• 1839.-1847. zatvara radionicu kako bi se posvetio drugim aktivnostima
• 1840. sklapa ugovor s Godfroyem, Rudallom i Roseom koji nastavljaju proizvoditi njegov model flaute
• 1843. Objavljuje knjigu “Patentfloete”
• 1846.-47. studira akustiku i iskorištava stečena znanja u dovršavanju instrumenta vođen idejom kvalitete zvuka kod određivanja položaja i veličine tonskih rupica.
• 1846. odlučuje graditi cilindrične flaute (jednak promjer cijevi u cijeloj dužini)
• 1847. izdaje knjigu “Uber den Floetenbau an die neuesten Verbesserungen desselben” (O izradi flaute i njenim najnovijim poboljšanjima)
• Iste godine ponovo otvara svoju radionicu i pokreće proizvodnju prvih metalnih flauta
• 1855. na svjetskoj izložbi u Parizu predstavljena njegova flauta i knjiga
• 1871. Druga knjiga: ” Die floete und das Floetenspiel in akustischer, technischer und artistischer Beziehung” (Flauta i sviranje flaute u akustičkom, tehničkom i umjetničkom pogledu)
• Boehmov sistem poklopaca se pokazao primjenjivim na flaute svih veličina i uspješno je prenesen na ostale drvene puhačke instrumente.

1833., Macerato, – 1905., Castelraimondo

Giuseppe Gariboldi

• Poznati talijanski flautist i skladatelj
• U Parizu izgradio uspješnu karijeru
• Napisao je tri opere, mnogo pjesama, sola i komorne kompozicije za flautu
• Do danas su njegove zbirke etida zadržale važno mjesto u programu školovanja brojnih naraštaja flautista diljem svijeta

1700., Besancon, -1768., Paris

Michel Blavet

• Samouk glazbenik i skladatelj, svirao je gotovo sve instrumente svog vremena, a usavršio se na flauti i fagotu
• bio je poznat po prekrasnom tonu, briljantnoj tehnici i čistoj intonaciji u svim tonalitetima (što je na baroknim flautama bilo izrazito teško) te je svojim sviranjem podigao standarde muziciranja na flauti
• svirao je flautu na lijevu stranu, suprotno od uobičajenog držanja, jer je bio ljevoruk
• službovao je na dvorovima francuskih plemića Levisa, Carignana i Clermonta kojima je posvećivao svoja djela
• prvi flautist dvorskih orkestara kralja Louisa XV.: Musique du Roi i Pariške opere
• njegovo sviranje je bilo izrazito cijenjeno među suvremenicima, a navodno je odbio posao na dvoru Friedricha Velikog kojeg je kasnije prihvatio J. J. Quantz
• mnogo je skladao za flautu, a do danas su sačuvane tri zbirke sonata i koncert
• skladbe je pisao u najlakšim tonalitetima jer su bile namijenjene amaterima
• bavio se i poučavanjem te je objavio nekoliko djela pedagoškog sadržaja

1697., Oberscheden – 1773., Potsdam

Johann Joachim Quantz

• bio je jedan od prvih europskih profesionalnih flautista u 18.stoljeću
• karijeru je započeo kao gradski glazbenik, svirao je razne instrumente, a nakon što je dobio mjesto prvog oboista Dresdenskog dvorskog orkestra, počeo se usavršavati u sviranju flaute
• proputovao je Europu kako bi proširio svoje glazbeno znanje: učio je od Johanna Josepha Fuxa, Francesca Gasparinia i Jana Dismasa Zelenke
• 1728.- ulazi u službu prijestolonasljednika Friedricha II., koji ga je, nakon preuzimanja krune, postavio na mjesto dvorskog muzičara i skladatelja
• Quantz je poučavao kralja sviranju, napisao oko 300 koncerata i mnogo sonata za flautu
• većina tih djela nikada nije objavljena, ali ih je Horst Augsbach katalogizirao
• izradio je 18 flauta za kralja od kojih su neke sačuvane do danas zahvaljujući kraljevoj navici da ih daruje, a posebnost tih instrumenata bila je Dis klapna uz postojeću Es, različiti prstometi za tonalitete s povisilicama i snizilicama, i pomični čep čime je pridonio boljoj intonaciji flaute. Pošto nije izradio mnogo takvih instrumenata, nije se uspjela popularizirati u širim glazbenim krugovima
• 1752.- tiskana je njegova metoda za učenje flaute: “Versuch einer Anweisung die Flöte traversiere zu spielen”, koja je postala značajan izvor informacija o izvođačkoj praksi i tehnici sviranja flaute u 18.st.
• spomenutim esejem Quantz kao cilj navodi doprinos odgajanju inteligentnih i sposobnih glazbenika, a ne mehaničkih flautista

1970., Geneve

Emanuel Pahud

• prve satove flaute pohađao je u Rimu kod Francoisa Bineta sa šest godina
• školovanje nastavlja kod Michela Moinila i Carlosa Bruneela u Bruxellesu te u Baselu kod Petera-Lukasa Grafa
• 1990. diplomirao na Conservatoire National Supérieur de Musique de Paris osvojivši Premier Prix (Michel Debost, Alain Marion, Pierre-Yves Artaud, Christian Larde), nakon toga nastavlja studirati kod Aurela Nicoleta
• pobjednik je mnogih velikih flautističkih natjecanja te je osvojio 8 od 12 nagrada na Međunarodnim glazbenim natjecanjima u Duinu 1988., Kobeu 1989.i Ženevi 1992.
• tu nagrade ne prestaju: Radio Zajednice Francuskog govornog područja u Švicarskoj dodijelio mu je nagradu za najboljeg solista, Europian Council nagradio ga je Juventus nagradom
• laureat je Yehudi Menuhin Fondacije i UNESCO-ve Internacionalne tribine za glazbenike
• u veljači 1998., na prestižnoj ceremoniji dodjele nagradaVictoire de la Musique u Parizu, proglašen je instrumentalistom godine za 1997.
• 1989.-1992 prvi flautist Simfonijskog orkestra Baselskog radija
• 1992.-prvi flautist Munchenske filharmonije
• 1993.-2000. prvi flautist Berlinske filharmonije pod ravnanjem Claudia Abbada čime postaje jedan od najmlađih muzičara na toj poziciji u povijesti slavnog orkestra
• 2000.-2001. profesor flaute na konzervatoriju u Ženevi
• 2002. povratak u Berlinsku filharmoniju kojom sada dirigira Simon Rattle
• konstantno koncertira po Europi, Japanu i Americi
• kao solist nastupa s Berlinskom filharmonijom, Berlinskim i Stuttgard Radio simfoničarima, Suisse Romande orkestrom, Zurich Tonhalle, Tokyo Symphony, Yomiuri i Nippon Symphony, Osaka Century , London Symphony, Belgian National, Liege filharmonijom, Nizozemskim, Radio Orkestrom i u duetu s pijanistom Eric la Sageom
• njegov repertoar obuhvaća razdoblja od baroka do suvremene glazbe i jazza
• jedini je flautist na svijetu koji ima sklopljen ugovor za snimanje solo albuma s velikom diskografskom kućom (EMI), a njihova suradnja će zasigurno pružiti iznimno značajan doprinos suvremenom katalogu snimljene literature za flautu.
• od brojnih sjajnih kritika njegovih koncerata izdvajamo: “..osvojit će dvorane širom svijeta…iskazuje do danas zapostavljane mogućnosti moduliranja boje tona na flauti, čudesne dinamičke prijelaze od finog i nježnog zvuka do zapanjujuće snage…On posjeduje instinktivni smisao za glazbu” (Frankisches Volksblatt)

1926., Neuchatel, Švicarska

Aurèle Nicolet

• studirao je u Zurichu kod Willia Burckharda i Andre Joneta
• na studiju u Parizu, kod Yvonne Drappier i Marcela Moysea, je potpuno ovladao francuskim stilom sviranja flaute te je diplomirao 1947 s najvišim ocjenama
• 1948. osvaja prvu nagradu na natjecanju u Ženevi
• 1948.-1950. – prvi flautist Wintherfur Symphony u Zurichu
• 1950.-1959. – prvi flautist Berlinske filharmonije
• 1952.-1965. – predavao na Hohchschule fur Musik u Berlinu
• 1965.-1981. – održavao seminare u Freiburgu
• njegove snimke J. S. Bacha i W. A. Mozarta su primljene s velikim odobravanjem kritike i publike, hvaljen je radi pedantnog nijansiranja i elegantnog muziciranja
• nakon što se etablirao kao vrstan izvođač Mozarta i Bacha, posvetio se izvođenju suvremene glazbe
• istaknuti kompozitori, kao što su Klaus Huber, Toru Takemitsu, Gyorgy Ligeti, Edison Denisov i Heinz Holliger, su posvećivali svoje kompozicije upravo njemu
• koncertirao je solistički i kao član komornih sastava u glazbenim centrima cijelog svijeta
• postoje brojne snimke njegovih izvedbi, uključujući radio i televizijske prijenose
• kao pedagog, koji je održao velik broj seminara i majstorskih tečajeva, utjecao je na brojne generacije flautista..

1922., Marseilles – 2000., Paris

Jean Pierre Rampal

• govorio je da je njegova karijera nastala kao plod slučajnosti i sudbine
• unatoč tome što mu je otac bio profesor flaute na marseilskom konzervatoriju, majka ga je usmjerila na studij medicine
• otac ga je počeo učiti flautu tek s dvanaest godina u trenutcima kada nije imao dovoljno studenata u svojoj klasi
• brzo je napredovao i već nakon dvije godine učenja flaute osvojio prvu nagradu na konzervatoriju te je svirao drugu flautu u orkestru u kojem je njegov otac svirao prvu
• sa 16 godina održava svoj prvi uspješni recital
• ti rani uspjesi ga ne odvraćaju od studija urologije
• 1943. za vrijeme njemačke okupacije u Francuskoj bio je prisiljen pridružiti se njemačkoj vojsci u kojoj je bio član Njemačkog vojnog orkestra
• studij nastavlja na Pariškom konzervatoriju kojeg je morao odgoditi zbog skrivanja od vojske koja mu je prijetila deportacijom u Njemačku
• 1944. nakon 5 mjeseci studiranja i osvajanja prve nagrade na natjecanju studenata u Parizu, odlučio se za glazbenu karijeru čime je razočarao svoju majku
• 1946. osnovao je Francuski puhački kvintet, a 1948. Pariški barokni ansambl
• 1954. započinje njegova plodna karijera solo flautista zbog koje mu ostaje sve manje vremena za posao prvog flautista pariške opere i profesora na Pariškom konzervatoriju
• zaslužan je za veliku promociju flaute kao solo instrumenta kakvu nije imala od 18. stoljeća
• Dirigirao je mnogim poznatim svjetskim orkestrima kao što su Orchestre National de France, San Francisco, Montreal, Pittsburgh i Saint Louis Symphony Orchestra, the Minnesota Orchestra i Los Angeles Philharmonic
• Snimio je više od 300 nosača zvuka za mnoge uvažene diskografske kuće te je dobitnik brojnih nagrada i odlikovanja za svoj doprinos francuskoj i svjetskoj umjetničkoj baštini
• 1980. Grad Pariz je utemeljio Internacionalno flautističko natjecanje u njegovu čast kojim je on presjedao do 2000.

1939., Belfast, Sjeverna Irska

Sir James Galway

• odrastao u sivoj industrijskoj zoni s pogledom na brodogradilište
• počeo svirati sa dvije godine
• studirao je na London’s Royal College of Music and Guildhall School
• 1969.-1975.- solo flautist Berlinske filharmonije pod ravnanjem H. von Karajana
• 1976. nakon nesuglasica s Karajanom započinje blistavu solističku karijeru sa 120 nastupa u prvoj sezoni
• osvaja publiku i kritiku u koncertnim dvoranama širom svijeta svojim šarmom i prepoznatljivim svijetlim i snažnim tonom na zlatnoj flauti
• bogata diskografija s vrlo širokim repertoarom, od klasične i irske tradicionalne glazbe do filmske glazbe i prijelaznih stilova
• jedan od rijetkih medijski vrlo eksponiranih klasičnih glazbenika
• 2001. engleska kraljica Elizabeta II. proglašava ga vitezom
• gostujući dirigent orkestra London Mozart Players
• predsjednik je svjetske udruge flautista “Flutewise”
• sa svojom suprugom i flautisticom Jeanne Galway i dalje putuje po svijetu i održava koncerte
• i na kraju… Pogodite tko svira flautu na soundtracku trilogije Gospodar prstenova? Jimmy, naravno!